Izrada pravoslavnih ikona tradicionalnom tehnikom uz umeće akademskog slikara.
Početak        O ikonama        O svecima        Galerija ikona        Radovi        Kontakt
    
www.ikona.iz.rs
Sva prava zadržana - Copyright  ©  2015           .izrada ticma
    SVETI JOVAN KRSTITELJ

Sveti Jovan Krstitelj rođen je pola godine pre Isusa Hrista (24. jun/ 7. jul, Ivandan).  Svoje detinstvo i ranu mladost Sv. Jovan je proveo u pobožnom domu svojih starih roditelja.  Budući svesni velikog zadatka koji je pretstojao njihovom detetu, da bude preteča Mesijin, oni su dali zavjet Bogu: da će im sin celog života biti nazorej (da će živeti asketskim životom).  Pozivao je ljude da se pokaju, jer se približilo carstvo nebesko.  Pokajnike bi sveti Jovan krstio u reci Jordan. Videvši Isusa, Jovan reče: “ti treba mene da krstiš, a ti dolaziš meni?” (Matej 3;14), tada mu Isus odgovori: “pusti sada, jer tako treba da ispunimo svu pravednost” (Matej 3;15). Posle ovoga Jovan pristade da krsti Isusa. On potopi Isusa u reku i krsti. A u trenutku, u kome je Isus po izvršenom krštenju izlazio iz vode, nebo se otvorilo i Duh Sveti u obliku goluba-simbola čistote, bezezlenosti i svetosti- lebdeo je nad Njim, i čula se gromoglasna reč Vožija:"Ovo je sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji" (Mt.3, 16-17). Kroz taj čin se pokaza i misija Hristova u svetu i put našega spasenja, jer Gospod uze grehe čitavog čovečanstva i pod njima umre (potapanje) i ožive (izlazak iz vode).Sveti Jovan Preteča završio je svoj ovozemaljski život tako što mu je, na zahtev zle carice Irodijade, odsečena glava. Dan smrti Svetog Jovana obeležava se praznikom Usekovanje (29. avgust/ 11. septembar), na taj praznik hrišćani poste bez obzira u koji dan pada.
Srpska pravoslavna crkva slavi ga 7. januara po crkvenom, a 20. januara po gregorijanskom kalendaru. Crkva takođe slavi i obretenje glave svetog Jovana Krstitelja.

    SVETI GEORGIJE - SVETI ĐORĐE

Sveti Velikomučenik Georgije ( Đurđevdan ) je hrišćanski praznik koji se proslavlja 6. maja (23. aprila po starom kalendaru), čime se obeležava uspomena na Svetog Đorđa. Proslavljaju ga i katolici i pravoslavci 23. aprila, svako po svom kalendaru, kao Dan svetog Georgija.
Kod Srba je on poprimio i neke druge osobine, mešajući sa se predhrišćanskim kultovima Balkana, pa se zato i praznik svetog Georgija kod Srba ne slavi isto kao u drugim hrišćanskim zemljama.
Ovaj slavni svetitelj rodio se u kuci bogatih i casnih roditelja u Kapadokiji. Kad mu je otac postradao kao hriscanin, majka se preselila u Palestinu, gde je decak odrastao. Vec u dvadesetoj godini dospeo je do čina tribuna u sluzbi cara Dioklecijana. U to vreme car je započeo veliki progon hrisćana, a mladi Đorđe je stupio pred cara i odvazno rekao da je i on hrisćanin. Time je započelo njegovo stradanje za veru. Tamnica, okovi, krvave rane po celom telu i sva druga strasna mučenja nisu pokolebali mladić a. On se neprestano, usrdno i iskreno molio Bogu i Bog ga je isceljivao i spasavao smrti na veliko divljenje naroda. Kada je Djordje molitvom vaskrsao jednog mrtvaca, mnogi su primili veru Hristovu, a medju njima i careva zena Aleksandra, glavni zrec Atanasije, zemljoradnik Glikerije, potom Valerije, Donat i Tirin.
Car je najzad odlucio da Djordja i svoju zenu osudi na smrt selenjem glave. Carica je izdahnula na stratistu pre pogubljenja, a sveti Đorđe posečen je 303. godine. Mnoga čuda dešavala su se od tada na njegovom grobu. Gospod ga je, zbog njegove iskrene i nepokolebljive vere, učinio moćnim da pomaže svima koji su u nevolji i koji ga iskreno slave i prizivaju njegovo ime.

     SVETI  NIKOLA

Hrišćani veruju da je Sveti Nikola čudotvorac i da se mnoga čuda dešavaju od njegovih čudotvornih moštiju iz kojih neprestano izbija sveto miro, kojim se leče bolesnici. Ovaj svetitelj je spašavao nasukane i izgubljene brodove, pa se smatra zaštitnikom moreplovaca. Zbog toga ga moreplovci često pozivaju pri opasnim situacijama ili brodolomima. Na ovaj datum su sve lađe, gde god se nalaze, bacale svoja sidra i do sutradan mirovale, odajući slavu ovom svetitelju. Danas se uoči praznika često zaustavljaju lađe dok se mornari pomole svetitelju i onda nastavljaju put. Svojim čudesnim moćima sveti Nikola pomaže svakom ko mu se obrati za pomoć u bolesti, nemoći i duševnoj patnji. Uz pomoć njegove molitve slepima se vraća vid, hromi prohodaju, a gluvima se vraća čulo sluha.
Praznuje se kao dečji praznik po katoličkim zemljama Evrope, naročito u Nemačkoj, Holandiji i Belgiji, ali i u Sloveniji i Hrvatskoj i mnogim drugim zemljama sveta; tada deca dobijaju poklone ukoliko su bila poslušna. Zaštitnik je grada Amsterdama i države Rusije.
Sveti Nikola je zaštitnik moreplovaca, ribara, brodova i plovidbe. Takođe je zaštitnik mnogih gradova i luka (posebno u Grčkoj i Italiji). U grčkom folkloru Sveti Nikola se opisuje kao "gospodar mora". U modernoj Grčkoj i Srbiji on je jedan od najpoštovanijih svetitelja. Takođe on je zaštitnik države Grčke.
Ljudi su ga još za vreme njegovog života smatrali za svetitelja. Prizivali su ga u pomoć pri bolestima, nekoj nesreći ili nemoći. Hrišćani veruju da se on svima odazivao i da je svima pomagao, a da je iz njegovog lica sijala svetlost. U starosti se razboleo i preminuo 6. decembra 343. godine. Sveti Nikola se i slavi toga dana, što je u stvari 19. decembar po novom kalendaru.

    SVETA  PETKA

Srpska pravoslavna crkva je slavi 14. oktobra po starom, odnosno 27. oktobra po novom kalendaru.
Ovu Paraskevu naš narod obično zove sv. Petka a u srpskim primorskim krajevima "Petka Biogradska", jer su joj mošti počivale takođe i u Beogradu. Takođe je poznata i kao "Petka Trnovska", jer su joj mošti bile u Trnovu
Sveta Petka se po broju svečara nalazi na šestom mestu na listi najvećih srpskih slava.
Sveta Petka ili Paraskeva  je bila hrišćanska podvižnica iz 11. veka.
Rodila se u gradu Epivatu, koji se nalazi na obali Mramornog mora između Silimvrije i Carigrada u Trakiji polovinom 10. veka. Poticala je iz imućne i pobožne porodice. Imala je brata, koji se zvao Jevtimije, i koji se zamonašio veoma mlad, da bi kasnije postao episkop Maditski (989-996)
Još kao devojčica, dok je sa majkom odlazila u crkvu, ona je bila veoma pobožna. Nakon smrti svojih roditelja, željna podvižničkog života, ona napusti roditeljski dom i ode u Carigrad, gde se zamonaši u crkvi Svete Sofije, a zatim se zaputi u Jordansku pustinju, živeći strogim asketskim životom, gde se radi Hrista podvizavala sve do svoje starosti. U doba pozne starosti, sanjala je anđela koji joj je rekao da napusti pustinju i vrati se u svoj rodni grad, Epivat. Nakon što se vratila, poživela je još dve godine. Vernici su je sahranili po hrišćanskim običajima, ali ne na gradskom groblju već izdvojeno od drugih.